vezilac

Ako od imenice za oznaku jednoga spola nastaje imenica za oznaku suprotnoga spola, npr. nastavnik – nastavnica, profesor – profesorica, ravnatelj – ravnateljica, student – studentica, učenik – učenica, učitelj – učiteljica, riječ je o mocijskoj tvorbi. Riječi (tvorenice) u tako nastalome paru označuju različit spol, a inače imaju isto značenje. Zovemo ih mocijskim parnjacima. Mocijskim se parnjacima mogu označavati vršitelji/vršiteljice radnje, nositelji/nositeljice zvanja, zanimanja, vojnih činova i osobina, stanovnici/stanovnice, sljedbenici/sljedbenice i pripadnici/pripadnice pokreta, pravaca itd. Mocijskih je parnjaka najviše među profesijskim imenicama. Imenice koje označuju vršiteljicu radnje najčešće se tvore sufiksima -ica (učiteljica), -ka (novinarka), -inja (psihologinja) i nešto rjeđe – kinja (knjigovotkinja) od imenica muškoga roda. Međutim, zbog promjene izvanjezičnih okolnosti katkad je potrebno izvesti i muški mocijski parnjak od ženskoga. Riječ vezilja označuje ženu koja veze, kojoj je vezenje profesija. Ako se istim zanimanjem bavi muškarac, on je vezilac (prema tvorbenome modelu ličilacronilacvarilac).

Marija je vezilja, a Marko vezilac.